Jadransko more i otoci

Jadransko more najdublje je u europsko kopno uvučeni zaljev Sredozemnoga mora. U današnjem obliku nastalo je izdizanjem morske razine za 96 m nakon posljednjega ledenog doba u pleistocenu, kad su potopljene doline i zavale, a uzvišenja postala izduženi otoci međusobno odvojeni morskim kanalima. Hrvatska obala na Jadranu duga je 1777 km i zauzima najveći dio istočne jadranske obale.

Zračna udaljenost između njezinih krajnjih točaka iznosi 526 km, a zbog mnogobrojnih uvala i zaljeva među trima je najrazvedenijim obalama u Europi. Paralelno s obalom pružaju se izduženi otoci razdvojeni kanalima, pa je s otocima ukupna duljina obalne crte čak 5835 km, što je približno 3/4 ukupne obalne crte u Jadranskom moru. Po duljini obalne crte Hrvatska je treća u Sredozemlju, iza Grčke i Italije. Zbog razvedenosti i strukturno-geoloških osobitosti takav tip obale u stručnoj se literaturi naziva dalmatinskom obalom.

Jadransko more relativno je plitko, s prosječnom dubinom oko 173 m. Sjeverni dio plići je od 100 m, a najveću dubinu (1228 m) ima u južnom dijelu (tzv. Južnojadranska podmorska kotlina). Prosječna temperatura mora u ljetnim mjesecima iznosi od 22 °C do 27 °C, a najniža je zimska uz obalu, oko 7 °C. Slanost morske vode u južnom dijelu iznosi 38‰, što je više od svjetskoga prosjeka, a smanjuje se prema sjeveru. Morske mijene veće su na sjevernom (do 0,8 m) nego na južnom dijelu. Morska struja ulazi u Jadran uz albansku obalu, a duž hrvatske obale teče s ograncima između otoka prema sjeverozapadu.

Prozirnost mora raste od sjevera (oko 20 m) prema jugu (najviše 56 m) i veća je na otvorenom moru nego uz obalu. Morska voda ima različite tonove modre boje, ovisno o podlozi. Općenito se Jadransko more uz hrvatsku obalu ističe izrazitom prozirnošću i intenzivnom bojom, što sa slikovitom obalom pridonosi jedinstvenomu krajoliku. Uz obalu i oko pučinskih otoka nalaze se lovišta plave i bijele ribe, a podmorje je bogato različitim vrstama rakova. Na većim su dubinama staništa crvenoga koralja.

Prirodnoj ljepoti i slikovitosti hrvatske obale pridonosi i blaga sredozemna klima s 2400 do 2800 sunčanih sati godišnje, što je svrstava među najsunčanije europske obale.

Duž obale ima 78 otoka, 524 otočića i 642 hridi, pa se Hrvatska opravdano naziva »zemljom tisuću otoka«. Iako otoci u površini zemlje ne sudjeluju s više od 5,8%, njihovo značenje za zemljopisni identitet zemlje neusporedivo je veće. Većinom su vapnenačke građe kao i obala. Iznimke su pučinski otoci Jabuka i Brusnik, koji su vulkanskoga postanka, te pjeskoviti otok Susak. Iako je način života otočana tradicionalno vezan uz more (ribarstvo, pomorstvo, brodogradnja), svaki naseljeni otok svojevrsni je svijet u malom.

Smještaj na razvedenoj i dugačkoj jadranskoj obali s jedinstvenim arhipelagom omogućio je Hrvatskoj od najstarijih vremena sudjelovanje u svjetskom pomorstvu. Među svim slavenskim zemljama Hrvatska je jedina u kojoj su pomorska i sredozemna orijentacija duboko ukorijenjeni u tradiciju i svakidašnji život njezinih stanovnika.

U skladu s Konvencijom o pravu mora UN-a, Hrvatska ostvaruje suverenitet nad pripadajućim dijelom Jadranskoga mora, unutrašnjim morskim vodama i teritorijalnim morem (oko 31 000 km²), a 2003. proglasila je i zaštićeni ribolovno-ekološki pojas, koji obuhvaća daljnjih 23 870 km² mora.