hrvatska.eu zemlja i ljudi
Trg bana Josipa Jelačića u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske. U Zagrebu, koji ima oko 700 000 stanovnika, živi svaki šesti stanovnik Hrvatske.
Zemljopis i stanovništvo

Hrvatska ukratko

Zemljopisna karta Hrvatske
Hrvatska u Europskoj uniji
Hrvatski gradovi na UNESCO-ovu Popisu svjetske baštine
Službeni naziv Republika Hrvatska
Glavni grad Zagreb
Površina kopno 56 594 km², obalno more (unutrašnje morske vode i teritorijalno more) 31 067 km²
Susjedne države i duljina granica Slovenija 668 km
Mađarska 355 km
Srbija 318 km
Bosna i Hercegovina 1011 km
Crna Gora 23 km
Duljina morske obale kopno 1 777 km, otoci 4 058 km
Najviši vrh Dinara, 1 831 m
Jezik hrvatski
Broj stanovnika (popis 2011) 4 456 096
Najveći gradovi (popis 2011) Zagreb 688 163
Split 167 121
Rijeka 128 384
Osijek 84 104
Zadar 71 471
Pula 57 460
Slavonski Brod 53 531
Karlovac 46 833
Varaždin 38 839
Šibenik 34 302
Politički sustav jedinstvena republika s parlamentarnim sustavom
Državni poglavar predsjednik Republike
Članstvo u međunarodnim organizacijama Ujedinjeni narodi od 1992.
NATO od 2009.
Europska unija od 2013.
Bruto domaći proizvod (2018) 382,6 milijarda kuna (51,6 milijarda eura)
Bruto domaći proizvod po stanovniku 12 615 eura
Izvoz (2018) 14,5 milijarda eura
Uvoz (2018) 23,6 milijarda eura
Valuta kuna (HRK)
Dan državnosti 25 lipnja
Međunarodna oznaka HR
Telefonski predbroj 385
Internetska domena .hr
Vremenska zona UTC+1

Položaj

Na suvremenoj međunarodnoj političkoj pozornici Hrvatska je nazočna od državnog osamostaljenja iz jugoslavenske federacije, dakle nešto manje od tri desetljeća, no po svojoj povijesti i kulturi ona je jedna od starijih europskih zemalja. Današnji hrvatski teritorij i granice oblikovani su kroz dugotrajnu povijest, tijekom koje je hrvatski narod, bilo samostalno, bilo u okviru različitih državnih zajednica, kontinuirano iskazivao nacionalni i politički subjektivitet.

Geopolitički položaj Hrvatske stoga je određen dodirom i utjecajima različitih etničkih, vjerskih, gospodarskih i političkih čimbenika. Uvažavajući složen položaj svoje zemlje, hrvatski je autori najčešće definiraju kao srednjoeuropsku i sredozemnu.

Prema pretežitoj povijesnoj orijentaciji većega dijela svojega današnjeg teritorija prema Beču i Budimpešti, kao i prema zemljopisnim obilježjima svoje kontinentalne unutrašnjosti, Hrvatska je srednjoeuropska zemlja. S druge strane, iznimno dugačko morsko pročelje, koje je s neposrednom unutrašnjošću povijesno bilo pod presudnim utjecajem maritimne sile Venecije, čini je sredozemnom zemljom. U zaleđu jadranske obale, u trokutu gradova Nin–Knin–Šibenik, bila je i jezgra prvotne srednjovjekovne hrvatske države. Općim pomicanjem gospodarskoga težišta u Europi prema sjeveru te ulaskom Hrvatske u državne veze s Ugarskom, pomaknulo se i hrvatsko državno težište prema Zagrebu.

U širem okruženju hrvatskoga područja razvilo se tijekom povijesti nekoliko moćnih političkih i gospodarskih, a i civilizacijskih središta (starogrčko, rimsko, bizantsko, franačko, ugarsko, osmansko, venecijansko). Njihovi su se utjecaji na području Hrvatske prožimali, a nerijetko i sukobljavali. U podjeli uvjetovanoj raskolom kršćanstva Hrvatska se priklonila zapadnomu dijelu, tvoreći ujedno njegov istočni granični rub. Dugotrajni sukobi moćnih sila, uz tek iznimna mirnodopska razdoblja, značili su stalnu prijetnju opstojnosti Hrvatske i prepreku nacionalnomu razvitku. U nekoliko navrata izvanjska su središta na hrvatskom području organizirala vojne obrambene sustave (npr. franačke istočne marke, austrijska Vojna granica). Hrvatska se našla i na putu najdubljega prodora Osmanskoga Carstva prema središnjoj Europi, što je uzrokovalo sažimanje hrvatske države te povlačenje hrvatskoga etničkog područja prema zapadu. Konačna je posljedica takva položaja Hrvatske neobičan oblik njezina suvremenoga državnog teritorija, koji u širokom luku zaokružuje susjednu Bosnu i Hercegovinu. Položaj zemlje na dodiru različitih kultura ostavio je tragove u raznovrsnom materijalnom i duhovnom naslijeđu, koji su danas s izvornom hrvatskom tradicijom uklopljeni u vlastiti nacionalni identitet, prepoznatljiv u zajednici europskih naroda.

Izravna posljedica pripadnosti različitim političkim centrima tijekom povijesti bila je dugotrajna razjedinjenost hrvatskih zemalja, današnjih povijesnih regija. U takvim prilikama hrvatska politogeneza bila je otežana i usporena. Nakon višestoljetnih političkih veza sa srednjoeuropskim zemljama Austrijom i Ugarskom Hrvatska 1918. ulazi u jugoslavensku državu, težište i središte koje je bilo istočnije, pa su u najvećem dijelu 20. st. hrvatski interesi bili podređeni jugoslavenskima. Ipak i u okviru Jugoslavije Hrvatska je nastavila razvijati vlastite potencijale, a povremeno i iskazivati političke ciljeve. U takvim uvjetima ograničene samostalnosti Hrvatska je nakon II. svjetskog rata uspjela teritorijalno integrirati veći dio svojega etničkog područja, u uvjetima raspada Jugoslavije vojno ga obraniti te se, nakon sloma blokovske podjele u Europi, izboriti i za međunarodno priznanje. Njezin suverenitet te vjekovna orijentacija prema Zapadu potvrđuje se i ulaskom u Europsku uniju u okviru koje još jednom zauzima granični položaj koji joj nalaže da s posebnim interesom i razumijevanjem sudjeluje u procesu širenja na preostale zemlje kandidatkinje.

Nacionalni simboli

Lijepa naša domovino

Lijepa naša domovino,
Oj junačka zemljo mila,
Stare slave djedovino,
da bi vazda sretna bila!

Mila, kano si nam slavna,
Mila si nam ti jedina.
Mila, kuda si nam ravna,
Mila, kuda si planina!

Teci Dravo, Savo teci,
Nit’ ti Dunav silu gubi,
Sinje more svijetu reci,
Da svoj narod Hrvat ljubi.

Dok mu njive sunce grije,
Dok mu hrašće bura vije,
Dok mu mrtve grobak krije,
Dok mu živo srce bije!

Himna. Nacionalna je himna Lijepa naša domovino. Nastala je u vrijeme narodnoga preporoda u prvoj polovici 19. st. Tekst je napisao pjesnik Antun Mihanović, a uglazbio Josip Runjanin. Od 1891. prihvaćena je za neslužbenu nacionalnu himnu te joj je 1935. podignut i spomenik uz rijeku Sutlu u Hrvatskom zagorju. Službenom himnom Socijalističke Republike Hrvatske proglašena je 1972, a potvrđena je i Ustavom 1990.

Instrumentalna izvedba himne

Zastava. Službena hrvatska zastava sastoji se od triju boja: crvene, bijele i plave, s državnim grbom u sredini, a u uporabi je od 1990. Trobojnica se počela isticati 1848. pod utjecajem Francuske revolucije, a nastala je spajanjem tradicionalnih heraldičkih boja povijesnih hrvatskih zemalja. Uporabu takve trobojnice propisala je i Hrvatsko-ugarska nagodba 1868, a isticala se i u 20. st. do prosinca 1990.

Grb. I grb je u službenoj uporabi od 1990. To je povijesni hrvatski grb u obliku štita, podijeljen na 25 crvenih i bijelih (srebrnih) polja. Pet manjih štitova u kruni nad grbom povijesni su grbovi (s lijeva): najstariji poznati hrvatski grb te grbovi Dubrovačke Republike, Dalmacije, Istre i Slavonije.

Povijesni hrvatski grb pojavljuje se u različitim prigodama od 15. st. Grb s 8 × 8 polja nalazio se 1527. na dokumentu kojim je Sabor potvrdio izbor Ferdinanda I. Habsburškoga za hrvatskoga kralja, te je postao osnovom kasnijih hrvatskih grbova u okviru Habsburške Monarhije. Bio je i sastavni dio službenoga grba Socijalističke Republike Hrvatske do 1990.

Hrvatska zastava
Preuzimanje (SVG)
Hrvatski grb
Preuzimanje (SVG)

Nacionalni blagdani. Dan državnosti obilježava se 30. svibnja, na datum utemeljenja prvoga demokratski izabranoga višestranačkog Sabora 1990. Službeni su blagdani i Nova godina (1. siječnja), Sveta tri kralja (6. siječnja), Uskrs i Uskrsni ponedjeljak (pomični blagdan), Praznik rada (1. svibnja), Tijelovo (pomični blagdan), Dan antifašističke borbe (22. lipnja), Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja (5. kolovoza), Velika Gospa (15. kolovoza), Svi sveti (1. studenoga), Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtve Vukovara i Škabrnje (18. studenoga) te Božić (25. prosinca) i Sveti Stjepan (26. prosinca). Božić prema julijanskomu kalendaru neradni je dan za građane pravoslavne vjere, Ramazanski bajram i Kurban-bajram za građane islamske vjere te Roš hašana i Jom kipur za građane židovske vjere.