hrvatska.eu zemlja i ljudi
Uslužne djelatnosti čine oko dvije trećine bruto domaćega proizvoda (BDP). Glavne su industrijske grane brodogradnja, graditeljstvo, petrokemija, prehrambena industrija. Najvažnija je gospodarska grana turizam, s 10 milijuna stranih gostiju godišnje te 15% udjela u BDP-u. S Europskom unijom (ponajprije s Italijom, Njemačkom, Slovenijom i Austrijom), Hrvatska ostvaruje gotovo dvije trećine svoje vanjske trgovine.
Gospodarstvo

Gospodarske grane

Prirodni resursi

Rudna bogatstva nisu velika. Ugljenokopi i rudnici (boksit) zatvoreni su još u 1970-im i 1980-im godinama. Znatni su izvori nemetalnih minerala koji se koriste kao sirovina u građevinarstvu (šljunak, pijesak, lapor, građevni kamen). Hrvatska raspolaže vlastitim prirodnim energetskim izvorima, uključujući naftu i plin, a ponajprije obnovljivim izvorima energije vjetra, hidroenergije i solarne energije. Iz mora se crpe i prerađuju znatne količine soli (solane u Pagu i Stonu).

Poljoprivreda, ribarstvo

U Hrvatskoj je ukupno 3,15 milijuna hektara poljoprivrednih površina, od kojih se obrađuje oko 2 milijuna, dok ostatak otpada na pašnjake, bare i ribnjake. Raznoliki tipovi klime, reljefa i tla omogućuju proizvodnju širokog asortimana poljoprivrednih proizvoda, od ratarskih i industrijskih usjeva do vinograda, kontinentalnoga i mediteranskoga voća i povrća. Ratarstvo pokriva domaće potrebe za žitaricama i šećerom te veći dio potreba za industrijskim biljem. Hrvatska je vinogradarska zemlja, a obuhvaćene su kontinentalne i mediteranske sorte grožđa, od kojih su neke i autohtone. Vinogradi se prostiru na 58 000 hektara, a u 2017. proizvedeno je 76 00 hektolitara vina.

Vjetroturbine na brdu Trtar značajno su crpilište energije vjetra, koje grad Šibenik napaja električnom energijom.
Zbog svojega geografskog položaja, tla i klime Lika obiluje pašnjacima, uglavnom za uzgoj ovaca, kao na slici u dolini rijeke Like. Pašnjaci u Hrvatskoj čine 26% ukupne poljoprivredne površine.
Kamenice u Malostonskom zaljevu među najkvalitetnijima su i najcjenjenijima u Europi.

Istarsko maslinovo ulje po svojim je svojstvima među najkvalitetnijima i najnagrađivanijima u svijetu. Hrvatska godišnje proizvede oko 40 000 hektolitara maslinova ulja.

Stočarstvo je tradicionalno imalo veliku važnost, a razvijen je uzgoj goveda, svinja, peradi i ovaca. Svjetski su poznati i geografski zaštićeni proizvodi slavonski kulen, dalmatinski i istarski pršut te sir s otoka Paga.

Ribarstvo i prerada ribe najviše su vezani za priobalni i otočni dio zemlje. U 2017. ulovljeno je i uzgojeno oko 83 000 tona morske te 3300 tona slatkovodne ribe. U morskom ulovu prevladava plava riba (srdela, skuša), a približno jedna petina otpada na bijelu ribu te školjkaše i druge mekušce. U slatkovodnom ribarstvu najviše se uzgajaju šaran, glavaš (tolstobik) i pastrva.

Industrija, energetika, graditeljstvo

Industrijska proizvodnja u Hrvatskoj zauzima značajno mjesto u ukupnoj proizvodnji. Ističu se prerađivačka i petrokemijska industrija te brodogradnja. Pojedina poduzeća ugašena su u procesu tranzicije ili su stradala u ratu. Ponajviše se to odnosi na tvornice tekstilne, kožarske, metalne i drvne industrije. Značajna je proizvodnja i u građevinskom sektoru i energetici. Pojedine industrije i dalje ostvaruju pozitivne rezultate i sudjeluju u vanjskoj trgovini. Vrijednost prodaje industrijskih proizvoda u 2017. iznosila je 134,8 milijarda kuna (18,7 milijarda eura), od čega na izvoz otpada 59 milijarda kuna (7,9 milijarda eura). Prema ukupnomu prihodu vodeće su industrijske grane proizvodnja hrane, pića i duhana, a slijede kemijska i naftna industrija. U izvozu je najzastupljenija prerađivačka industrija s udjelom od 97, 8%. U 2017. najzastupljeniji je bio izvoz koksa i naftnih prerađevina (10, 9%), gotovih metalnih proizvoda (9,3%), prehrambenih proizvoda (7,6%), farmaceutskih proizvoda (7,2%), električne opreme (7,0%), strojeva i uređaja (6,8%), mineralnih proizvoda (5,9%), drva i drvnih prerađevina (4,9%), kemijskih proizvoda (4,8%), namještaja (4,1%), proizvoda od gume i plastike (3,9), odjeće (3,2%), kože (3%), papira (2,5%), računala i računalne opreme (1,9%), snimljenih i tiskanih zapisa (1,7), pića (1,5%), tekstila (1,3%).

Poljoprivredne površine 2017.
Ribarstvo – struktura ulova 2017.
Struktura izvoza 2017.

Energetski sektor temelji se uglavnom na električnoj energiji, plinu i nafti. U 2017. ukupno je proizvedeno 11 800 GWh električne energije. Približno polovica proizvodnje dolazi iz hidroelektrana, a ostatak iz termoelektrana. Dio proizvodnje povremeno se izvozi. Proizvodnja prirodnoga plina i nafte nije dovoljna za domaće potrebe. Naftna polja u Slavoniji i Podravini zadovoljavaju 20–25% potreba, dok proizvodnja prirodnoga plina podmiruje oko 65% potreba.

Graditeljstvo je do nastupa recesije 2009. bilo jedno od najpropulzivnijih sektora, osobito u cestogradnji, stambenom i poslovnom graditeljstvu, no građevinski su projekti potom znatno smanjeni, da bi nakon izlaska iz recesije ponovo porasli.

Usluge, trgovina, promet

Cestovnu mrežu Hrvatske čini 29 333 km kategoriziranih cesta, od čega je 1254 km autocesta. S obzirom na površinu zemlje i broj stanovnika, Hrvatska je po izgrađenim autocestama prva u jugoistočnoj Europi. Prva autocesta Zagreb–Karlovac puštena je u promet još 1972, no mreža autocesta posebice je upotpunjena potkraj 1990-ih i početkom 2000-ih godina. Međunarodnim sustavom tzv. E-cesta obuhvaćeno je više od 2300 km hrvatskih cesta. Cestama se odvija većina prijevoza putnika i robe.

Ukupna duljina željezničkih pruga iznosi 2726 km (36,2% elektrificirano, a 9,3% s dvostrukim kolosijekom). Najznačajnija su željeznička čvorišta Zagreb i Vinkovci.

Most dr. Franje Tuđmana u Dubrovniku, izgrađen 2002, postignuće hrvatskoga građevinarstva.
Maketa Peljškoga mosta (u izgradnji).
Termomont d.o.o. u Puli, jedno od brodogradilišta malih brodova.

Brodogradnja u Hrvatskoj ima bogatu tradiciju. Po tonaži izvezenih brodova velika brodogradilišta u Splitu, Rijeci i Puli bila su u 1960-im i 1970-im među vodećima u svijetu. U novije vrijeme bolje rezultate ostvaruju manja jadranska brodogradilišta (npr. Betina na Murteru, Vela Luka na Korčuli, Solin, Kaštel Sućurac, Rab, Šibenik) te u unutrašnjosti (npr. Čakovec i Zagreb), u kojima se izrađuju brodovi za nautički turizam i obalnu plovidbu.

Duž hrvatske obale postoji oko 350 luka i pristaništa, a u međunarodnom trgovačkom prometu sudjeluju luke Pula, Rijeka, Zadar, Šibenik, Split, Ploče i Dubrovnik. Po strateškom položaju i lučkom prometu izdvaja se luka Rijeka. Povezanost otoka s obalom održava se trajektnim i brodskim prugama, koje djelomice povezuju i hrvatsku obalu s talijanskom. Najvažnija je luka na unutrašnjim plovnim putovima Vukovar na Dunavu.

Od zračnih luka u međunarodni su promet uključene one u Zagrebu, Puli, Zadru, Splitu, Dubrovniku, Osijeku te one na otocima Braču i Krku (Rijeka).

Za prijenos nafte izgrađen je sustav Jadranskoga naftovoda (JANAF), koji povezuje naftni terminal Omišalj na otoku Krku s hrvatskim rafinerijama u Rijeci i Sisku, a ima i ogranke prema susjednim zemljama. Ukupna je duljina naftovoda 759 km, od toga je 610 km u Hrvatskoj.

Rijeka, najveća hrvatska luka. U snažno lučko i industrijsko središte razvila se potkraj 19. st. zbog prirodnih uvjeta (dubina mora) i prometnih veza sa zaleđem.
Zagrebački velesajam, tradicionalna međunarodna smotra gospodarskih postignuća. Održava se od 1909, a na sadašnjoj lokaciji od 1956. Glavni sajam održava se u rujnu, a tijekom godine održavaju se specijalizirani sajmovi i izložbe.
Autocesta Zagreb–Split (A1)

Telekomunikacijska mreža u potpunosti je digitalizirana i najmodernija je u jugoistočnoj Europi. Telekomunikacijsko je tržište liberalizirano, s nekoliko operatera u fiksnoj i mobilnoj telefoniji. Pristup internetu 2017. imalo je 76% kućanstava, što je ispod prosjeka EU-a, ali iznad nekih država članica.

U vanjskotrgovinskim odnosima Hrvatska uvozi više proizvoda nego što ih izvozi, no u posljednje se vrijeme razlika između izvoza i uvoza postupno smanjuje. U 2018. izvezeno je proizvoda u vrijednosti 14,5 milijardi eura, dok ih je uvezeno u iznosu od 23,6 milijardi eura. Hrvatska najviše proizvoda izvozi u BiH, Austriju, Italiju, Njemačku, Sloveniju, Ujedinjeno Kraljevstvo, Srbiju, Mađarsku i Rusiju, a najviše uvozi iz Italije, Njemačke, Kine, Rusije, Austrije, Azerbajdžana i BiH.

U uslužnim djelatnostima najveći udio ima turizam, koji bilježi rekordne rezultate, te uz njega vezane usluge. Od uslužnih djelatnosti najveći promet ostvaren je u malim i srednjim poduzećima, a u velikim poduzećima još je uvijek najviše zaposlenih.

Europski fondovi

Članstvom u Europskoj uniji Hrvatska je postala korisnicom sredstava iz Europskih strukturnih i investicijskih fondova (ESIF), kojima se državama članicama pruža financijska potpora u gospodarskom i socijalnom razvoju. Provedbi strategije »Europa 2020« za proračunsko razdoblje 2014–20. pridonosi se kroz Europski fond za regionalni razvoj (EFRR), Europski kohezijski fond (KF), Europski socijalni fond (ESF), Europski poljoprivredni fond za ruralni razvoj (EPFRR) i Europski fond za pomorstvo i ribarstvo (EFPR). Glavna investicijska politika Unije jest regionalni i urbani razvoj, a usmjerena je na postizanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije (»Kohezijska politika«), odnosno na stvaranje novih radnih mjesta, tržišno natjecanje, održivi razvoj i poboljšanje kvalitete života građana.

Revitalizacija utvrde sv. Mihovila u Šibeniku jedan je od projekata izvedenih sredstvima iz operativnoga programa EU-a Konkurentnost i kohezija. U Šibeniku je sredstvima iz programa uređena i utvrda Barone, obala Kanala sv. Ante, a u pripremi je uređenje utvrde sv. Ivana.
Opća bolnica Zabok i bolnica hrvatskih veterana sredstvima iz operativnoga programa EU-a Konkurentnost i kohezija realizirala je projekt opreme dnevnih bolnica i dnevne kirurgije.

U navedenom razdoblju Hrvatskoj je na raspolaganju 10,727 milijardi eura, definiranih Sporazumom o partnerstvu s Europskom komisijom (2014), za operativne programe Konkurentnost i kohezija − 6,831 milijarda eura (EFRR i KF), Učinkoviti ljudski potencijali – 1,617 milijardi eura (ESF i Inicijativa za zapošljavanje mladih), Program ruralnoga razvoja Republike Hrvatske – 2,026 milijardi eura (EPFRR) i Operativni program za pomorstvo i ribarstvo – 0,253 milijarde eura (EFPR). Hrvatska ulaže 80% predviđenih sredstava, tj. 8,44 milijarde eura za ciljeve kohezijske politike: razvoj gospodarske, društvene i komunalne infrastrukture, jačanje urbanih područja i prometne povezanosti te izjednačavanje uvjeta i kvalitete života u slabije razvijenim područjima. Pri ugovaranju dodjele bespovratnih sredstava iz ESIF-a za projektnu realizaciju u načelu se koristi maksimum od 85% europskih sredstava i 15% iz nacionalnih izvora. Ulaganjem u projektnu realizaciju kroz ESIF cilj je sveobuhvatno poticati održivi i ujednačeni razvoj hrvatskih regija, općina i gradova, za što se pretpostavlja da će biti potrebna dva proračunska razdoblja.

Hrvatska je od srpnja 2013. do 2019. u proračun Europske unije uplatila 2,6 milijardi eura, a iz europskoga proračuna primila 4,5 milijardi eura, što je gotovo 1,9 milijardi eura više od uplata svojih članarina. Od raspoloživih 10,7 milijardi eura za proračunsko razdoblje 2014–20. Hrvatska je do kraja prvoga kvartala 2019. ugovorila 7,1 milijardi eura, odnosno 66%. Europska sredstva predstavljaju 80% javnih investicija u Hrvatskoj.