Obrazovni sustav

Početci školovanja i obrazovanja na području Hrvatske sežu u 10. st., a sve do 18. st. oni su bili vezani uz crkvu i svećenstvo. Sustavno prosvjećivanje naroda započinje za vladavine Marije Terezije, koja izdavanjem naredbe o Općem školskom redu 1774. pokreće reformu školstva s naglaskom na osnovno školstvo.

Otad se u svakom mjestu u kojem je postojala župna crkva morala otvoriti pučka škola i djeca od 7. do 12. godine bila su je obvezna pohađati. Iste se godine organiziraju i prvi tečajevi za obrazovanje učitelja u Bjelovaru, Petrinji i Karlovcu, a prva javna državna učiteljska škola otvara se 1849. u Zagrebu. Hrvatski sabor 1874. donosi prvi hrvatski školski zakon, kojim se reguliralo obvezno petogodišnje školovanje. Od 1946. bilo je obvezno sedmogodišnje školovanje, a od 1958. osmogodišnje za djecu od 7 do 15 godina.

Sustav obrazovanja danas počinje s predškolskim ustanovama, koje obuhvaćaju dječje vrtiće lokalne samouprave i privatne dječje vrtiće (fizičkih osoba, vjerskih zajednica i udruga) te ustanove u kojima se provode programi predškole i kraći programi kao što su knjižnice, različite udruge i osnovne škole. Dječji vrtići zaduženi su za cjelodnevni ili kraći program odgoja i obrazovanja, zdravstvene zaštite, prehrane i socijalne skrbi djece od navršenih 6 mjeseci do polaska u školu. Godine 2022. pohađalo ih je 81,2% djece, odnosno sva djeca u godini prije polaska u osnovnu školu (obvezno od 2014).

Djeca s navršenih 6 i pol godina kreću s obveznim primarnim obrazovanjem, koje traje 8 godina. Za one starije od 15 godina koji nisu završili osnovnu školu postoji sustav osnovnog obrazovanja za odrasle.

Pod utjecajem globalnih društvenih, gospodarskih i kulturnih promjena Hrvatski sabor donio je 2014. Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije. Radi stvaranja modernoga, visokorazvijenoga društva naglasak se stavlja na tzv. trokut znanja – cjeloživotno učenje, znanost i inovacije, osobito u STEM području. Cjelovita kurikulna reforma pod nazivom Škola za život od 2018/19. provodila se eksperimentalno u 74 osnovne i srednje škole, a od 2019/20. provodi se u svim školama.

Nakon završene osnovne škole moguće je nastaviti školovanje u neobveznim srednjim školama (sekundarno obrazovanje), koje se s obzirom na nastavni plan i program dijele na gimnazije te strukovne (tehničke, industrijske, obrtničke) i umjetničke (glazbene, plesne, likovne) škole. Gimnazije imaju općeobrazovni nastavni program, traju 4 godine i završavaju obveznim završnim ispitom – državnom maturom. Školovanje u strukovnim i umjetničkim školama može trajati od 1 do 5 godina, a najčešće završava izradbom i obranom završnoga rada, no moguće je i dodatno polaganje državne mature za učenike koji su završili četverogodišnje srednje obrazovanje. Od 2010. uspjeh na državnoj maturi temelj je upisa na visokoškolske ustanove. Osim srednjih škola postoje i programi osposobljavanja za rad u struci te škole za obrazovanje odraslih. Pohađanje osnovnih i srednjih državnih škola besplatno je.

Visoko obrazovanje provodi se na visokim učilištima kroza sveučilišne i stručne studije. Visoka učilišta dijele se na veleučilišta, visoke škole, fakultete i umjetničke akademije. Svi studijski programi usklađeni su do 2005. sa zahtjevima Bolonjskoga procesa radi stvaranja Europskoga sustava visokog obrazovanja.

Sveučilišni studij osposobljava studente za obavljanje poslova u znanosti i visokom obrazovanju, u poslovnom svijetu, javnom sektoru i društvu. Sveučilišni studiji ustrojavaju se i izvode na sveučilištu koje obuhvaća više fakulteta, a prema stupnju mogu biti preddiplomski, diplomski i poslijediplomski. Nakon završenoga preddiplomskog studija u trajanju od tri do četiri godine stječe se titula sveučilišnoga prvostupnika (univ. bacc.), a nakon jednogodišnjega ili dvogodišnjega diplomskog studija titula magistra (mag.). Poslijediplomski sveučilišni studij traje tri godine, a završava javnom obranom doktorskoga rada, čime se stječe akademski stupanj doktora znanosti (dr. sc.), odnosno doktora umjetnosti (dr. art.).

Stručni studij pruža studentima znanje i vještine koje im omogućuju obavljanje stručnih zanimanja. Stručni studiji, u trajanju od dvije do tri godine, provode se na visokoj školi ili veleučilištu, a mogu se provoditi i na sveučilištu; njihovim se završetkom stječe titula stručnoga prvostupnika (bacc.). Veleučilišta ili visoke škole mogu organizirati specijalistički diplomski stručni studij u trajanju od jedne do dvije godine za osobe koje su završile stručni studij ili preddiplomski sveučilišni studij, a njime se stječe titula stručnoga specijalista (struč. spec.). Sveučilište može organizirati i poslijediplomski specijalistički studij u trajanju od jedne do dvije godine, kojim se stječe zvanje sveučilišnoga specijalista uz naznaku struke (univ. spec.).

Prvo sveučilište u Hrvatskoj osnovano je u Zadru 1396, kad je dominikanski studij dignut u red studia generalia sa svim sveučilišnim pravima i povlasticama. Početak Zagrebačkoga sveučilišta veže se uz 1669. godinu, kad je kralj Leopold uzdignuo zagrebačku isusovačku akademiju na stupanj sveučilišta. Odlukom carice Marije Terezije u Zagrebu je 1776. osnovana Kraljevska akademija znanosti, koja je u početku imala teološki, pravni i filozofski fakultet. Moderno sveučilište u Zagrebu osnovano je 1874. – sastavnice su mu bile bogoslovni (teološki), pravoslovni (pravni) i mudroslovni (filozofski) fakultet – i danas je, s 31 fakultetom te 3 akademijama (dramskom, likovnom i muzičkom), najveće u zemlji. Uza Zagrebačko u Hrvatskoj djeluju još sveučilišta u Dubrovniku, Koprivnici, Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru te Hrvatsko katoličko sveučilište u Zagrebu.

Ukupno danas djeluje 91 javno visoko učilište i 28 privatnih. Najveći broj studenata, njih 81,3%, studira sveučilišni studij na fakultetima. U akademskoj godini 2021/22. na visoka je učilišta upisano 155 627 studenata, a tijekom 2021. diplomiralo je njih 33 415. U 24 studentska doma bila su smještena 13 424 studenta.

U akademskoj godini 2021/22. poslijediplomski sveučilišni studij upisalo je 3987 osoba, a poslijediplomski specijalistički studij njih 1463. Godine 2021. doktoriralo ih je 737, a magistriralo ili postalo sveučilišnim specijalistima 521.

Nastavu na visokim učilištima u akademskoj godini 2021/22. izvodila su 18 892 nastavnika i suradnika, među kojima je 11 182 doktora znanosti.