Sport

Iako baštini tradiciju sportskih nadmetanja još iz rimskoga doba ili srednjovjekovnih viteških igara, početci organiziranoga sporta u Hrvatskoj vežu se za drugu polovicu 19. st. i osnivanje prvih sportskih društava. Godine 1874. osnovan je Hrvatski sokol, koji se ubrzo proširio po cijeloj zemlji, postavši najmasovnija i najpopularnija organizacija, koja uz modernu gimnastiku promiče i druge sportske grane (biciklizam, mačevanje, jahanje, atletiku, klizanje, tenis itd.).

Početkom 20. st. sport je u Hrvatskoj imao sve više pristaša, te su – uz još uvijek brojna sokolska društva, udružena 1907. u Hrvatski sokolski savez – osnovane i posebne sportske organizacije, osobito nogometne, a 1909. i njihova krovna institucija Hrvatski sportski savez. Daljnji razvoj hrvatskoga sporta i njegova bogata povijest uglavnom su bili vezani uz olimpijski pokret, koji je organizirao Franjo Bučar, započevši već 1896. gotovo cjelostoljetnu borbu za hrvatsku sportsku neovisnost. Hrvatski su olimpijci tako nastupali pod austrijskom, talijanskom i jugoslavenskom zastavom, a pod hrvatskom su prvi put nastupili 1992. na Zimskim olimpijskim igrama u Albertvilleu i Ljetnim u Barceloni, nakon što je Hrvatski olimpijski odbor priključen Međunarodnomu olimpijskomu odboru. Otad hrvatski sportaši sudjeluju i na drugim natjecanjima koja su dio olimpijskoga pokreta i u djelokrugu Međunarodnoga olimpijskog odbora (Olimpijske igre mladih, Europske igre, Mediteranske igre, Europski olimpijski festival mladih).

Iako su početni nastupi bili u znaku nacionalne identifikacije, hrvatski su sportaši svojim uspjesima Hrvatsku učinili snažnom sportskom zemljom, te su danas prepoznatljivi dio njezina identiteta i nerijetko njezini najbolji ambasadori.

Plakat Hrvatskoga sokola, Menci Clement Crnčić, 1906.
Franjo Bučar (1866–1946), sportski djelatnik, književni povjesničar i publicist. Pokrenuo i organizirao više sportskih grana (skijanje, mačevanje, tenis, nogomet itd.).
Milan Neralić (1875–1918), mačevalac; prvi Hrvat koji je nastupio na Olimpijskim igrama i prvi koji je osvojio medalju (1900).
Đurđa Bjedov (1947), plivačica; na Olimpijskim igrama 1968. osvojila zlatnu i srebrnu medalju.
Mate Parlov (1948–2008), boksač; osvojio zlatnu medalju na Olimpijskim igrama 1972. Kao profesionalni boksač postao 1978. svjetski prvak u poluteškoj kategoriji.
Matija Ljubek (1953–2000), kanuist; osvojio 4 medalje na Olimpijskim igrama (zlatnu i brončanu 1976. te srebrnu i zlatnu 1984) te 10 medalja na svjetskim prvenstvima (brončanu 1975, zlatnu i brončanu 1976, srebrnu 1981, dvije zlatne 1982, po zlatnu i brončanu 1983. i 1985).

Hrvatska je, uz brojne medalje sa svjetskih i europskih prvenstava te drugih međunarodnih natjecanja, osvojila 52 olimpijska odličja, od kojih je 18 zlatnih (3 atletika, 2 rukomet, 2 streljaštvo, 2 veslanje, dizanje utega, jedrenje, taekwondo, tenis, vaterpolo; 4 alpsko skijanje), 19 srebrnih (3 veslanje, 2 atletika, 2 gimnastika, 2 vaterpolo, jedrenje, košarka, plivanje, tenis; 6 alpsko skijanje) i 15 brončanih (4 taekwondo, 3 tenis, 2 veslanje, atletika, boks, dizanje utega, rukomet, streljaštvo; biatlon).

Hrvati su sportska nacija; sport je u Hrvatskoj obvezni dio nastavnih programa na svim stupnjevima obrazovanja. Mnogobrojna djeca i mladež sportom se bave i u izvanškolskim aktivnostima, koje potom u rekreativnom obliku zažive i kao način života. Kako bi se takvo djelovanje i uspjesi nastavili i osnažili, Hrvatski je sabor na temelju Zakona o sportu, kao djelatnosti od posebnoga interesa za Republiku Hrvatsku, donio 2019. prvi Nacionalni program športa 2019–2026.

U Hrvatskoj ima oko 12 500 aktivnih sportskih udruga. Najpopularniji je sport nogomet, s približno 1500 registriranih klubova te 127 000 igrača i igračica. Kao i u većini drugih europskih zemalja i u Hrvatskoj se sport financira javnim i privatnim sredstvima, tj. iz državnoga i lokalnoga proračuna te sredstvima kućanstava, sponzorstvima i članarinama, a u posljednje vrijeme sve više i sredstvima Europske unije.

Najviša je sportska udruga Hrvatski olimpijski odbor (HOO), osnovan 1991. godine. U okviru HOO-a djeluje 86 nacionalnih sportskih saveza, od kojih su su 42 olimpijska sporta i 44 neolimpijska.

Stipe Božić (1951), alpinist i publicist; uspeo se na tri najviša svjetska vrha (Mount Everest, K2, Kanchenjungu) te na najviše vrhove svih kontinenata. Član Hrvatske gorske službe spašavanja. Autor je više od 120 dokumentarnih emisija i nekoliko knjiga, kojima svjedoči o alpinističkim ekspedicijama te istraživanjima u speleološkim lokalitetima i podmorju.
Krešimir Ćosić (1948–95), košarkaš i trener; osim u Hrvatskoj, igrao i u SAD-u, Sloveniji, Italiji. Osvojio 2 svjetska prvenstva (1970, 1978), 1 zlatnu (1980) i 2 srebrne medalje (1968, 1976) na Olimpijskim igrama. Prvi Hrvat uvršten u američku Košarkašku kuću slavnih (1996).
Dražen Petrović (1964–93), košarkaš; igrao u Hrvatskoj, u španjolskom Realu te NBA ligi. Prvi kapetan hrvatske košarkaške reprezentacije, s kojom je na Olimpijskim igrama 1992, igravši u finalu protiv američkoga Dream teama, osvojio srebrnu medalju. Uvršten 2002. u američku Košarkašku kuću slavnih.
Janica Kostelić (1982), skijašica; pobjednica Svjetskoga kupa u ukupnom poretku i u slalomu 2001, 2003. i 2006, a u kombinaciji 2001, 2003, 2005. i 2006; osvajačica 5 zlatnih medalja na svjetskim prvenstvima 2003. i 2005. te 4 zlatnih i 2 srebrnih na Olimpijskim igrama 2002. i 2006.
Ivica Kostelić (1979), skijaš; pobjednik Svjetskoga kupa u ukupnom poretku 2011, u slalomu 2002. i 2011. te u (super)kombinaciji 2011, 2012. i 2013; osvajač 4 srebrnih medalja na Olimpijskim igrama 2006, 2010. i 2014.
Sandra Elkasević (rođena Perković) (1990), atletičarka; dvostruka olimpijska (2012, 2016), dvostruka svjetska (2013, 2017; također srebrna 2015, 2022, brončana 2019) i šesterostruka europska prvakinja (2010, 2012, 2014, 2016, 2018, 2022) u bacanju diska te najuspješnija atletičarka Dijamantne lige (uzastopna prvakinja 2012–17).

Teniska reprezentacija Teniska reprezentacija nastupa od 1992; osvojila je Olimpijske igre 2020 [2021) (u paru – Mate Pavić i Nikola Mektić; srebrna 2020. u paru – Marin Čilić i Ivan Dodig, brončana 1992. pojedinačno – Goran Ivanišević i u paru – G. Ivanišević i Goran Prpić, a 2004. u paru – Ivan Ljubičić i Mario Ančić) te Davis Cup 2005. i 2018 (srebrna 2021). Uz uspjehe s reprezentacijom, Goran Ivanišević (1971) pobjednik je i Wimbledona 2001, a 2021. uvršten je u tenisku kuću slavnih. Marin Čilić (1988) osvajač je i US Opena 2014.

Muška rukometna reprezentacija nastupa od 1991; osvojila je Svjetsko prvenstvo 2003 (srebrna 1995, 2005, 2009, brončana 2013) te Olimpijske igre 1996. i 2004 (brončana 2012). Kao igrač istaknuo se Ivano Balić (1979), najbolji svjetski rukometaš 2003. i 2006, a u novije doba Domagoj Duvnjak (1988), najbolji svjetski rukometaš 2013.

Vaterpolska reprezentacija nastupa od 1991; osvojila je Svjetsko prvenstvo 2007, 2017. i 2024. (brončana 2009, 2011, 2013, 2019, srebrna 2015), Europsko prvenstvo 2010 i 2022 (srebrna 1999, 2003, 2024, brončana 2018) te Olimpijske igre 2012 (srebrna 1996, 2016). Većina igrača dolazi iz zagrebačke Mladosti i dubrovačkoga Juga, višestrukih osvajača europskih klupskih prvenstava.

Vaterpolska reprezentacija
Rukometna reprezentacija
Davis Cup, 2005.
Hrvatski olimpijci u mimohodu na otvaranju Olimpijskih igara u Londonu 2012.
Blanka Vlašić (1983), atletičarka; svjetska prvakinja u skoku uvis 2007. i 2009 (srebrna 2011, 2015), a europska 2010; osvajačica srebrne medalje na Olimpijskim igrama 2008. te brončane 2016. Najbolja atletičarka Europe 2010. Uvrštena 2021. u Kuću slavnih Memoriala Van Damme.
Davor Šuker (1968), nogometaš. Najbolji strijelac na svjetskom prvenstvu 1998, gdje je s hrvatskom reprezentacijom osvojio treće mjesto.

Strjeljaštvo. Najveće uspjehe u različitim streljačkim disciplinama od hrvatske neovisnosti 1991. ostvarili su višestruki europski prvaci i osvajači olimpijskih medalja, brončane 2008. Snježana Pejčić (1982), a zlatnih 2012. Giovanni Cernogoraz (1982; također svjetski prvak 2023) i 2016. Josip Glasnović (1983).

Veslanje. Od hrvatskoga osamostaljenja 1991. u različitim veslačkim disciplinama osvojeno je 7 olimpijskih te 18 medalja na svjetskim i 19 na europskim (od 2007) prvenstvima. Među mnogim veslačima (Igor Boraska, Tihomir Franković, braća Siniša i Nikša Skelin, Damir Martin, David Šain i dr.) osobito se ističu braća Valent (1988) i Martin (1989) Sinković, osvajači Olimpijskih igara 2016. i 2020 [2021] (srebrni 2012) te svjetskih 2010, 2013, 2014, 2015, 2018 i 2019 (brončani 2011, srebrni 2017, 2023) i europskih prvenstava 2012, 2016, 2018, 2019, 2021, 2022. i 2023 (srebrni 2020). U izboru Svjetske veslačke federacije (FISA) 2016. i 2019. proglašeni najboljom muškom posadom godine.

Jedrenje. Osim na međunarodnim regatama, hrvatski su jedriličari od 1991. velike uspjehe u različitim klasama ostvarili i na Olimpijskim igrama te na svjetskim i europskim prvenstvima. Šime Fantela (1986) i Igor Marenić (1986) osvojili su Olimpijske igre 2016. te svjetska 2009. i 2016 (Šime s bratom Mihovilom i 2018; brončani 2010, 2011, 2012, srebrni 2014, 2015) i europska prvenstva 2009, 2011. i 2012 (brončani 2016). Tonći Stipanović (1986) osvojio je europska prvenstva 2010, 2011, 2013, 2014. i 2023 (brončani na svjetskim prvenstvima 2020, 2021), a Ivan Kljaković Gašpić (1984) 2009, 2010. i 2015 (srebrni 2007, 2008, 2011, brončani 2012; na svjetskim prvenstvima 2009 brončani, 2014 srebrni). Tina Mihelić (1988) osvojila je Svjetsko prvenstvo 2013, a Europsko 2009. i 2010 (srebrna 2011, 2014). Filip Jurišić (1992) osvojio je srebrnu medalju na europskim prvenstvima 2021. i 2023, a brončanu na Svjetskom prvenstvu 2022.

Goran Ivanišević
Marin Čilić
Josip Glasnović i Giovanni Cernogoraz
Valent i Martin Sinković
Tina Mihelić
Tonći Stipanović
Šime i Mihovil Fantela
Luka Modrić
Tin Srbić

Nogometna reprezentacija. Od hrvatskog osamostaljenja 1991. nogometna reprezentacija osvojila je na Svjetskom prvenstvu 1998. brončanu, 2018. srebrnu, a 2022. brončanu medalju. Na posljednjim dvama prvenstvima predvodio ju je kapetan Luka Modrić (1985), najbolji igrač Prvenstva 2018. i te godine osvajač nagrada za najboljega europskog (po UEFA-inu izboru) i svjetskog igrača (po FIFA-inu i izboru) te Zlatne lopte (po izboru France Footballa). Nekadašnji pak reprezentativac Davor Šuker (1968) bio je najbolji strijelac Prvenstva 1998; bio je i predsjednik Hrvatskoga nogometnog saveza 2012–21. i član Izvršnoga odbora UEFA-e 2015–23.

Gimnastika. Najveće uspjehe u gimnastici od hrvatskog osamostaljenja 1991. ostvarili su na konju s hvataljkama Filip Ude (1986), srebrne medalje na Olimpijskim igrama 2008, Europskom prvenstvu 2008, 2020. i Svjetskom prvenstvu 2014, i Robert Seligman (1986), srebrna i brončana medalja na europskim prvenstvima 2008. i 2018, na preči Marijo Možnik (1987), srebrna i zlatna medalja na europskim prvenstvima 2012. i 2015, brončana na Svjetskom prvenstvu 2014, i Tin Srbić (1996), zlatna medalja na Svjetskom prvenstvu 2017 (nositelj naslova »gimnastičar svjetske klase«), srebrne 2019, 2023, zlatna medalja na Europskom prvenstvu 2023, srebrne na prvenstvima 2019, 2020. te na Olimpijskim igrama 2020 [2021], a na tlu Aurel Benović (2000), srebrna medalja na Europskom prvenstvu 2020.

Hrvatska nogometna reprezentacija osvojila je na Svjetskom prvenstvu 2018. srebrnu, a 2022. brončanu medalju.
Srebrne nogometaše (»Vatrene«) u Zagrebu, a potom diljem Hrvatske, dočekalo je više od pola milijuna ljudi. Više od 100 000 ljudi hrvatske je nogometaše dočekalo i nakon osvajanja brončane medalje na Svjetskom prvenstvu 2022.