Ustav

Ustav Republike Hrvatske Hrvatski sabor usvojio je 22. prosinca 1990, pa se on popularno naziva i »božićnim Ustavom«. Njegove izmjene i dopune donesene su 1997, 2000, 2001, 2010. i 2013.

Ustav Republike Hrvatske sastoji se od više vrsta pravnih normi koje određuju povijesno utemeljenje države te propisuju i štite temeljna prava i dužnosti građana i institucija vlasti u skladu s liberalnim, demokratskim i socijalnim vrijednostima. Opsegom i brojem članaka jedan je od kraćih europskih ustava.

Izvorišne osnove navode dokumente o povijesnim korijenima i kontinuitetu državnosti i suverenosti suvremene hrvatske države od hrvatskih kneževina u 7. st. do odluka Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske 1943, potom Ustava Narodne Republike Hrvatske 1947. te ustava Socijalističke Republike Hrvatske 1963–90.

Temeljne odredbe određuju Hrvatsku kao jedinstvenu, demokratsku i socijalnu državu. Suverenitet Republike Hrvatske neotuđiv je, nedjeljiv i neprenosiv. Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštovanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrjednote ustavnoga poretka.

Prema normama koje uređuju zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda svatko ima prava i slobode, neovisno o njegovoj rasi, boji kože, spolu, jeziku, vjeri, političkom i drugom uvjerenju, nacionalnom ili socijalnom podrijetlu, imovini, rođenju, naobrazbi, društvenom položaju ili drugim obilježjima. Svi su pred zakonom jednaki, a pripadnicima nacionalnih manjina jamči se sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti, slobodno služenje svojim jezikom i pismom te kulturna autonomija. Nadalje, jamči se sloboda mišljenja i izražavanja misli te sloboda savjesti i vjeroispovijedi i slobodno javno očitovanje vjere ili drugog uvjerenja, a sve vjerske zajednice jednake su pred zakonom i odvojene od države. Hrvatski državljani imaju opće i jednako biračko pravo s navršenih 18 godina. Jamči se pravo vlasništva, a poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja. Svatko ima pravo na rad i slobodu rada te pravo na zdravstvenu zaštitu.

Prema normama koje uređuju ustrojstvo državne vlasti određuje se djelokrug Hrvatskoga sabora kao zakonodavne vlasti, Vlade i Predsjednika Republike kao izvršne vlasti, potom sudbene vlasti te djelokrug državnog odvjetništva. Ustav također određuje poziciju Ustavnoga suda, administrativnu podjelu države na regionalnu (županije) i lokalnu (gradovi i općine) samoupravu te određuje odnose s drugim državama.